Organizacija

Službe

Aktivnosti



ISLAMSKA ZAJEDNICA

1319666949_izdogovor.jpg

POMIRENJE NEMA ALTERNATIVU

Bez obzira na glasine koje se javljaju u medijima, svi članovi Mešihata Islamske zajednice Sandžaka kao i svi imami, profesori, vjeroučitelji, mualimi i hatibi, očekuju da će se na islamski, pravičan način sprovesti inicijativa za ujedinjinje, koje će biti najbolje za sve muslimane koji žive u Srbiji, a prije svega u Sandžaku gdje su problemi i najprisutniji
rijaset.jpg

mp.jpg
  
halalagencija.jpg
logo.png
fin.jpg
1234.jpg

Jahja Fehratović kao Salman Ruždi: “Rođak Glavnog pokrade Medresu i to se prešuti“

Ponedeljak, 09.01.2012, 20:42
Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice i čovjek od povjerenja Jahja Fehratović je očigledno čovjek koji jedno priča, drugo misli, a treće radi. 
Čovjek koji je odjednom zauzeo čelne pozicije i koji se u javnosti prikazuje kao borac za prava Bošnjaka, Islamsku zajednicu i vjeru, zapravo je samo pritajeni neprijatelj svega naprednog u Bošnjaka, čovjek otrovan slijepom mržnjom sa očiglednim zadatkom da ubaci razdor među Bošnjake. Jedan od ključnih „jastrebova" u javnosti priča jedno dok potajno iznosi laži i uvrede na račun islama, Islamske zajednice i Bošnjaka. 

Postavlja se pitanje da li su čelni ljudi u Islamskoj zajednici upoznati sa aktivnostima Jahje Fehratovića pa je onda ovo i njihova prećutna saglasnost ili se pak radi o ne znanju i neobavještenosti? Kako je moguće da čovjek koji sam sebe naziva „pišman - hodža" (u pjesmi „Moj tahmin" Fehratović kaže: „Medžnun Nuro - poziva u din- pišman hodžu") predstavlja Bošnjake i obavlja ovako bitnu funkciju od javnog značaja?

Svakako da postoji u književnosti i literarna sloboda i autor može pisati u svom svijetu mašte o čemu god on hoće, ali ta sloboda ne smije nikako preći u vrijeđanje i omalovažavanje vjere i Bošnjaka. Pogotovo to ne bi trebalo da se dešava kada su u pitanju ljudi koji se danju bore za Islamsku zajednicu i prava Bošnjaka. 
Ne mogu oni noću propagirati druge ideje i vrijednosti i pod plaštom literarne slobode širiti ideje koje su uvreda za Bošnjake i sve vjernike. Upravo to čini Jahja Fehratović, koji danju sve oko sebe naziva din dušmanima (neprijateljima vjere), a preko noći on postaje din dušmanin.

Odlomci iz knjige „Bedova" Jahje Fehratovića, predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice i urednika revije "Sandžak"

 

Jahja kaže: „Ne smiješ prdeti"

 

U bošnjačkoj kulturnoj javnosti sasvim nezapaženo i gotovo skriveno od očiju javnosti je prošla knjiga Jahje Fehratovića „Bedova". Fehratović u „Bedovi" spaja, na osnovu ličnog iskustva, moderna književna kretanja i tradicionalno - lokalni kolorit. Na samom početku romaneskne priče Fehratović šokira kulturnu javnost uvodeći „pravilnik pristupa djelu" i tražeći od čitaoca " da ne prdi i uvlači sline kroz grkljan" dok čita „Bedovu" („Ne smiješ prdeti, zagušit ćeš nas" i „Sline uvlači kroz grkljan" str. 9).

 

Jahja kaže: „Oznaka spola je nebitna"

 

Posle uvodnog šoka, Fehratović, neobičnim jezikom koga stavlja iznad bića, kaže da su ljudi bespolni i „ da je oznaka spola nebitna" čime ukida granice tradicionalnog poimanja kulture i bića na ovim prostorima (Ti nisi muško, nisi ni žensko - bespolan si! Oznaka spola je nebitna." Str. 33). Umjetnost je u ovoj prozi prikazivanje stvarnosti onakve kakvom je vidi Fehratović i u njoj spaja prošlo i sadašnje, ukazujući na budućnost svog naroda.

 

Jahja kaže: "Onamo ga ne čeka bog zna kakva čast. Zato je i skratio molitvu"

 

U pojedinim trenucima u „Bedovi" autor kao da nastoji da obrazuje čitaoca i da ga nauči tajnama književnog zanata, što prosječnom čitaocu možda i nije toliko zanimljivo posebno kad raspravlja i daje definicije jezika ili pak teorijske rasprave o književnosti. Daleko ubedljiviji autor biva kad govori na osnovu ličnog poimanja svijeta pa tako daje opis hodže koga Fehratović opisuje kao izrazito negativnog, onog koji na dženazi skraćuje molitvu („Sva četverica zure u tu humku i tog hodžu u kog su brci mrgodni (Da li od vreline ili što je već na pol siguran da ga onamo ne čeka bog zna kakva čast! Zato je i skratio molitvu. Zbog toga se i sada - dok doziva mrtvaca, talkina - ne krevelji, nego govori suho i oporo i samo najnužnije stvari)" str. 33). Posle ovakvog opisa od strane nekoga ko je na čelu Bošnjačke kulturne zajednice šta to možemo očekivati od drugih.

 

Jahja kaže: „Toj duši (prostitutke) poverio sam spasenje obamrlih ideala"

 

Fehratović posebno začuđujuće i uvredljivo za sve vjernike na početku prikazuje duševnu borbu između gladnih, promrzlih i njihove želje da se sklone u džamiju i tamo potraže konak, i prostitutke koja nudi besplatan konak („sigurno ću naći konak u džamiji, Božjoj kući! Dok sam prilazio džamijskim vratima, nešto se javi. Zazebe me. Stisnu u grlu... Ne, makar se smrzao, neću, ne mogu! Propade budućnost! str. 20). Posle odluke da ne ide u džamiju, Fehratović svog literarnog junaka šalje u okrilje prostitutke koja postaje njegov izbor („Toj duši (prostitutke) poverio sam spasenje obamrlih ideala" str.21), kaže Fehratović. Posle ovog svako dalje čitanje Fehratovićevog literarnog opusa postaje običnom čitaocu problematično i skandalozno.

 

Jahja kaže: „Žene su arsuzi"

 

Žene su posebno zanimljive Fehratoviću pa ih iz realnog svijeta premešta u svijet literature, tako žena koja čezne za mužem koji je zbog teškog života daleko, pismo „gužva i stišće među sise" da bi na njega prenijela vatru („Mlogo sam ti se uželjela. Izgore mi mladina. Eve đe ova ćahat gužvam i stišćem u njedra, među sise, da ti prenese vatru!" str. 72). Ova „vatra" je sve prisutna i protkana kroz celu romanesknu priču čime pisac ističe značaj erotskog u životu ovdašnjih ljudi. Međutim pored erotskog Fehratović i vrijeđa žene tako on recimo na strani 91. svog dela kaže „Ljudi se kopaju do pasa, a žene do grla. A što? Što su arsuzi. Ne znaju konac jeziku. Dževin je mezar bio taman do podbradak, takvog ga iščije iskopale".

 

Jahja kaže: „Hodže imaju i masno da jedu i meko da legnu"


Istina je i da se autor povremeno gubi u procijepu između savremenog i tradicionalnog pa tako kad kao „narator djelo raščlani prema aktacionom modelu", vidimo da kako kaže Fehratović „hodže imaju i masno da jedu i meko da legnu"(str.102).
Između nauke i sudbinskog se prema mišljenju Fehratovića često ispriječi na putu ono ljudsko i sudbinsko, posebno ako čovjek „nema obraza, nema edeba, a kad nema edeba, ne vrijedi mu ni nauka".

 

 

Jahja kaže: „Narod je pasja sorta"

 

Problem iseljenika tretira na specifičan način, i kroz težak socijalni položaj naših ljudi koji rade u inostranstvu kaže da je „naš narod velika pišta. Bezobrazan. Obraz mu ko ledina" (str.123, 124)... čime nanovo šokira čitaoca i ostavlja ga zbunjenog i zamišljenog nad porukama „Bedove", posebno kad još jednom kaže „narod je pasja sorta", (str. 164) kao da hoće da potvrdi da ova izjava nije slučajna!
Cijela priča se pretvara u paradigmu porocima modernog doba. Autor shvata, „besmisao svega" i u sukobu svojim sa svijetom posebno ističe „uposlenike Islamske zajednice" koje kako kaže ni „Reis - ul - ulema sa mimbera Begove džamije nije mogao da opere od historijske odgovornosti"(str. 143). „Među njima je„ kaže Fehratović, „čovijek koji i danas u informativnom glasilu Islamske zajednice izdaje fetve o šerijatsko-pravnim pitanjima. Među njima su i mnogi drugi viši i niži činovnici Islamske zajednice, živi i mrtvi..." (str. 143, 144). Naravno da je opštepoznato koga kritikuje Fehratović da izdaje fetve o šerijatsko- pravnim pitanjima ali se postavlja pitanje sa kojim moralnim pravom to radi.

 

Jahja o hodži koji je zaljubljen u rođaku

 

Istovremeno Fehratović postavlja pitanje „Hodža... živjeti od vjere ili za vjeru"?(str. 162), čime još jednom ukazuje na poimanje moralnih propisa i vrijednosti društva u kojem živimo. Istina i poimanje istine je takođe dovedeno u pitanje tako autor kaže „nije lahko davati fetve" i odmah savjetuje kako je najbolje skrenuti pažnju sa pitanja i ispričati nešto što je zanimljivo kako bi se izbegao odgovor (str. 167). S druge strane sam autor se ne pridržava tog pravila i kad je u pitanju moral sasvim otvoreno piše o hodži koji voli pare i koji je bio zaljubljen u najbližu rođaku ali je nije mogao oženiti (str. 168).

Jahja Fehratović otvoreno piše:

- O bježanju iz internata,
- O radu profesora Medrese koji kažu „Islamskoj zajednici ne treba kvazi ulema. Lažova je puna kapa.." (str. 171),
- O trudnim ženama, pa čak i o tome „
kako rođak Glavnog pokrade Medresu i to se prešuti" . Dobro je i da smo vidjeli kako rođak Glavnog pokrade Medresu i to se prešuti. Odvažili smo se da pitamo hoće li se dotični rođak podvrgnut zakonskim mjerama. Rekli su nam da mnogo pitamo i da nije naše da zabijamo nos gdje mu mjesta nema. Šutimo. Čitamo knjige. Sejrimo se.(str. 170)!!,
- O hodži i hodžinoj kćerki iz Vrapča koja je ostala trudna i udala se za vlaha" (str.170)...
- O mnogim drugim stvarima čije bi i samo pominjanje na ovom mjestu predstavljalo uvredu za Bošnjake i sve pripadnike islama.

Ostajemo na kraju začuđeni sa mišlju kako je „Bedova" Jahje Fehratovića ostala nezapažena u sandžačkom književnom miljeu?

Kako to da ni Islamska zajednica nije tražila zabranu štampanja ovog dela čime je dala prećutnu saglasnost na život „Bedove"?

Kako neko ko je predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice može pisati ovakve stvari, a da ih se nikada nije javno odrekao?

Posebno je interesantno kako Fehratović kritikuje svoje sadašnje najbliže saradnike, a da za sve njih koje posredno pominje na uvredljiv i ponižavajući način ostaje nedodirljiv i zaštićen.

Na kraju završićemo riječima samog Fehratovića koji kaže „dobro promisli da li da drugi put čitaš bilo šta od ovog Autora. Dakle, zbogom"!


Izvor: sandzakmedia

Oglasna tabla
O B A V J E Š T E NJ A
Oglasavanje

VIDEO
  
Gregorijanski kalendar
seredina  mala.jpg
Traženje nauke

Anketa
Aktuelne vijesti
Hadis

Rekao je Allahov Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam: "Prema ženama se lijepo odnosite, zaista je žena stvorena od rebra, a najiskrivljeniji dio u rebru je njegov gornji dio, ako ga hoćeš ispraviti slomićeš ga, a ako ga ostaviš ostaće kriv, i prema njima se lijepo odnosite". (Muttefekun alejh) Ovaj hadis upućuje na to da je "kavama" naređivanje na dobro na lijep način i odvraćanje od zla s nježnošću i blagošću, a ne na grub način.