INTRVJU / ESAD DURAKOVIĆ: Reis Cerić nanosi veliku štetu Bošnjacima

Akademik i profesor orjentalistike, Esad Duraković, zasigurno spada u intelektualce koji Bosnu, Bošnjake i njihov identitet poznaju kao malo ko na ovim prostorima. Prijevod kapitalnih djela arapske književnosti na bosanski jezik, među njima Kur'an, Hiljadu i jedna noć, te Muallque - sedam zlatnih arabljanskih oda, načinili su ga iznimno uglednim i u arapskim kulturnim sferama.

Internacionalni žiri mu je 2003. godine, u konkurenciji desetina institucija i pojedinaca, jednoglasno dodijelio UNESCO-vu nagradu za najboljeg arabistu u svijetu.

Prije nekoliko godina javno je upozoravao na opasnost od terorizma u Bosni u Hercegovini, koji mogu proizvesti radikalni stavovi "izopačene religije". Prošlosedmični incident pred Ambasadom SAD-a, koji je (pr)ocijenjen kao alarmantno upozorenje na opasnost od vehabijskih pokreta koji egzistiraju na bh prostoru, te usud današnjih Bošnjaka koji su razapeti između osjećaja vlastite frustracije postratnim izjednačavanjem agresora i žrtve, s jedne strane, i radikalnih odgovora s druge, povod su za ovaj iscrpan i otvoren razgovor.

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Reis Mustafa Cerić je kontroverzna ličnost ovdašnje javne scene. Po jednima, to što on radi je dobro; drugi, kojih je sve veći broj, smatraju da on svojim političkim djelovanjem pravi štetu i Bošnjacima i BiH. Kakav je vaš odnos prema njemu i treba li i u budućnosti biti poglavar IZ BiH, odnosno treba li biti doživotni reis?

Potreban je ogroman prostor da bih valjano odgovorio na ovo pitanje. Ipak moram biti kraći. Reis Cerić nanosi veliku štetu Bošnjacima, upravo sam o tome kazivao. No, problem nije samo u reisu već, objektivno, i u organima IZ koji mu to dopuštaju, jer uvijek postoji mogućnost neke akcije. 

Taj oportunizam Cerićevih organa je zabrinjavajući. Glavni problem s Cerićem je u tome - pored pogrešnog odnosa prema vehabijama - što on ima nenormalnu ambiciju: on jednostavno ne može bez mikrofona i kamera, on mora uvijek biti u centru pažnje, mora biti prvi i glavni, ali ne stvarnim kvalitetima već afektacijom i kvazivrijednostima. Ne znam kako se to zove u psihologiji, ali se to prepoznaje kao neka vrsta ozbiljno oboljele ambicije. Kada ga se kritizira, on to predstavlja kao islamofobiju, a zapravo je najčešće riječ o tome da se nastoji kritikama zaštititi IZ od opće inflacije. 

Nevolja je u tome što on shvaća gdje njegovo mjesto jest već hoće po svaku cijenu da predstavlja Bošnjake u svim aspektima, u svim domenima: hoće da je njihov vjerski, nacionalni, naučni i svaki drugi lider, da ih predstavlja u svemu. On se miješa u državne poslove, dijeli lekcije svima u svim domenima, on čak osniva - Bože, pomozi nam! - tzv. nacionalnu akademiju nauka (BANU), s muftijom koji još ni magistrirao nije a prije magisterija već bijaše rektor... To je potpuna dezorijentacija, to je totalna pometnja u vrijednosnom sistemu, u svijesti o kompetencijama, nadležnostima... E, ali problem je u tome što takva aktivnost reisa sasvim kontraproduktivna: ona ide u prilog onima koji žele potpuno marginalizirati Bošnjake. 

Naime, njegova ambicija da bude apsolutni lider Bošnjaka, u svemu, svodi se, u krajnjem, na to da nas ovdje predstavlja vjerski lider. Time se, izvan svake sumnje, Bošnjaci svode u gabarite vjerske zajednice a oduzima im se politički subjektivitet. 

Pa upravo s tim ciljem ovdje je i vođen rat: da se Bošnjaci konačno neutraliziraju kao politički subjekt. Cerićeva hiperaktivnost podržava tu orijentaciju.

Što se tiče mogućnosti da bude izabran za doživotnog reisa, to je također izraz nezdrave ambicije. Čak i da je savršen, da ga baš svi hvale, ne bi trebalo ni da pomišlja o doživotnom reisovanju. Nigdje i nikome, nikada, ne treba dati da bude doživotno na nekoj poziciji. 

Bio bi to još jedan, i to krunski, dokaz njegove ambicije koja je u sukobu sa islamom. Još više od toga - omogući li mu se tako nešto, bit će to konačna potvrda ozbiljnog oboljenja ovdašnjih muslimana. Ja se nadam da to neće proći.

Inicijativa o vjerskom povezivanju muslimana na prostoru Balkana ovih dana izaziva brojne nedoumice. Po Vama, da li je bolje da IZ BiH čuva svoju teritorijalnu vezanost za BiH ili da ide u integracije sa vjerskim zajednicama iz Srbije, Sandžaka, pa sve do Turske?

Imam razumijevanja za povezivanje muslimana na prostorima o kojima govorite, jer - riječ je o pripadnosti jednoj vjeri, riječ je o istome narodu i riječ je o činjenici da su veoma dugo živjeli u istoj državnoj zajednici. 

Neki oblik povezivanja može postojati, i on je izraz fakata koje sam naveo, ali ostaje otvorenim pitanje kakav oblik će to biti. Konačno, u religijskom smislu - svi muslimani svijeta pripadaju jednoj zajednici (ummet), ideja Ka'be afirmira tu potrebu zajedništva koje je u samim temeljima islama. 

Uostalom, i druge religijske zajednice imaju neke oblike neupitnog zajedništva, stožerništva i td. No, ja mislim da iz tog povezivanja treba isključiti političke silnice i moduse, i usmjeravati se ka zajedništvu u duhovnom smislu.

Izvor: depo.ba