UPOZNAJ MUHAMMEDA S.A.V.S.

Da bi odgovor bio jasniji neophodno je spomenuti neke njegove vrline, par istinitih primjera iz života ovog velikana, koji će vam slikovito predočiti vrijednosti koje je posjedovao Resuljullah Muhammed s.a.v.s., a koje se ne mogu naći kod skupine drugih ljudi zajedno:

Milost je jedna od glavnih osobina Resuljullaha s.a.v.s. iako je od djetinjstva poznat kao povjerljivi, čovjek bez zla, Nebijullah Muhammed s.a.v.s.

Po naredbi svoga Stvoritelja, odlazi u Taif, da njenim stanovnicima ponudi prihvatanje islama. Sam, bez vosjke, bez sablje, i prisile, ili koje kakvog dujalučkog interesa, već iz želja da im ponudi novi sistem života, u kojem će naći smiraj, put za rješenje svojih problema te uživati ljepote oba svijeta.

Na njegov mirovni poziv stanovnici Taifa su odgovorili psovkom i uvredama, kamenjem i nasilnim protjerivanjem. Čak mu je i krv prolivena bila... U tom trenutku mu dolazi melek Džibril a.s., i kaže:" Muhammede tvoja naredba za mene je zapovjest, ako želiš ova dva brda ću sastaviti i njih u prah pretvoriti". Šta Resuljullah s.a.v.s. odgovara meleku? Da je neko od nas svakako bi iskoristio priliku za osvjetom, ali Resulullah s.a.v.s.,kaže: „Ne, nemoj Džibrile, doista su oni narod koji nezna, možda će jednog dana biti hajra-dobra od njih".

Jednog dana u Mekki nikog ne uznemiravajući, sprovodeći svoje ubjeđenje, obavljao je molitvu ispred Kabe, i kada je na sedždu pao, jedan od mušrika mu priđe i utrubu od deve na leđa mu stavi. Resuljullah od velikog tereta nije se mogao pomjeriti. Ostao je u tom položaju nemoćan da bilo kakav pokret učini, sve dok nije došao Ebu Bekr da mu to sa leđa otkloni. I to im je halalio.

U bitci na Uhudu, Poslanik sa.v.s., je bio povrijeđen, prolivena mu je krv na usnama i na čelu, zub su mu istjerali.., neko od ashaba reče o Božiji Poslaniče moli Allaha protiv njih,a na to Resuljullah, brišući krv, ne dozvoljavajući da na zemlju kane,( jer da je samo jedna kap Resuljullahove krvi na zemlju pala, Allahova kazna bi im neizbježna bila), reče: „Doista ja nisam poslat da proklinjem, već sam poslat kao miliost da ljude pozivam. Gospodaru oprosti i uputi moj narod jer oni neznaju.

Jedan od jevreja, komšija Resuljullaha s.a.v.s., uvijek je bojkotovao našeg miljenika, i smeće pred vratima mu postavljao.Kada se jevrej razbolio Poslanik milosti je njemu otišao u posjetu. I to je bio razlog što je taj jevrej na kraju prihvatio islam.

Jevreji Medine s kojima je Resuljullah uguvor o primirju sklopio, više puta su ugovor kidali, i pokušali atentat na Resuljullaha izvršiti, ali ipak iako moćniji i jači od njih, sve to im je halalio.

Stanovnici Meke, mnogobšci, godinama su pokušavali Resuljullaha ubiti, čak su ga i iz njegovog rodnog kraja protjerali, nakon što je više od tri godine bio izolovan. I na kraju nakon što Resuljullah osvaja Mekku. Šta mislite šta je uradio sa ljudima koji su koristili svaku priliku za njegovo ubistvo? Ako mislite da je to iskoritsto kao stopostotnu šansu za osvjetu i prolivanje krvi, griješite, obratio im se s riječima: „Idite kud želite svi ste slobodni".

Iako je bio slabog materijalnog stanja, Poslanik s.a.v.s., nikada nije vratio pruženu ruku praznom. Davao je što mu se zatraži. Čak i kad nebi imao svog imetka, uzajmio bi se kako bi udovoljio molbi. A kad bi primjetio da se nekom nešto sviđa to bi mu priuštio da i ne zatraži.

Jednog dana neko od ashaba baci oko na košulju Resuljullaha s.a.v.s., on primjetivši to odmah skide košulju i ashabu je pokloni.

Safvan, prije nego je primio islam, nastojao je na sve moguće načine ubiti Resuljullaha. Jednog dana prilikom razgovora sa Resuljullahom s.a.v.s., upita: "A čije je ono krdo-deva (na livadi je bilo nekih stotinjak deva i više, što iznosi više od 5 kg zlata ili oko 200 000 eura) a Resuljullah mu reče: „A bil volio da budu tvoje". Safvan s osmjehom reče: „Pa da". A Resuljullah bez imalo dvoumljenja: „One su tvoje".

Jednog dana dok je sjedio u džamiji sa ashabima, iznenada u nju uđe jedan beduin (seljak iz pustinje) i poče vršiti nuždu u jednom dijelu džamije. Ashabi vidjevši to, htjedoše ga odmah psovkama i batinama istjerati, ali Poslanik milosti reče: Ne, ne prekidaj te ga u vršenju nužde. Te nakon što nuždu obavi ode do njega i uz blagu riječ objasni mu da je džamija mjesto molitve i da u njoj ne priliči nuždu obavljati.

Koliko je cijenio ženski rod najbolje govore njegove riječi: „Najbolji, i najplemenitiji od vas su oni koji su najbolji i najplemenitiji prema svojim ženama". „Budite dobri i pažljivi prema svojim ženama". „Oporučujem vam da budete dobri, i pažljivi prema ženama".

A kakav je bio u porodici najbolje nam kazuju riječi njegove supruge Aiše r.a., koja kaže: "Bio je veseo, nasmejan, prijatan, sam je šio, muzao ovce, čuvao ih, pomagao svoju suprugu u poslu...".

Mnogi smatraju sluge nižom klasom ljudi i sa njima se bahato ophode, pogledajte sta kaže Enes ibn Malik o ophođenju Resuljullaha prema njemu: "Služio sam Resuljullahu s.a.v.s. 10 god. nikada mi nije rekao ni uf, niti zašto si ovo uradio, ili pak zašto ovo nisi uradio. Nikad mi nije ružnu riječ uputio, niti ruku na mene podigao, ako bi neko na mene glas povisio odmah bi ga u tome spriječio".

S osmjehom na licu ljude bi selamio, a sagovornika bi u lice blago gledao i pažljivo njegove riječi slušao. Gosta bi velikodušno prihvatio. Sjedeo bi kako svi sjede, od stida i poštovanja, pred nikim noge pružao nije . Svako od ashaba imao je osjećaj da je on Poslaniku najvoljeniji, i najdraži.

Ružne riječi i ismijavanje strogo je zabranjivao, uvijek je podsticao na ljubav i solidarnost, na svjetost života svakog pojedinca. Rekavši: „Nedužno čovjeku krv proliti gore je nego Kabu porušiti". „Ko ubije čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo".

Delegacije bi dočekivao u najljepše odijelo s najljepšim mirisom. A na pozive se uvijek odazivao.

O svakom je lijepo mislio, i nije dozvoljavao da se o drugima loše govori, često bi znao reći: „Neka mi niko od vas ništa loše o mojim ashabima ne govori, ja želim pred njima čista srca izaći".

U boj kada bi išao, strogo bi zabranjivao da se oružje podigne na žensko, na dijete, na starca, te i na svakog onoga koji nije na njih oružje podigao. Zabranjivao je i da se biljka, drvo bez potrebe posječe.

Resuljullah s.a.v.s., bio je drug i prijatelj kako odraslima tako i djeci, ispunjavao je srca djece igrajući se sa njima, dopuštao im je da mu se penju na leđa, davao im je poklone, nosio ih na konja, i sve to uvijek sa osmjehom. A posebnu pažnju je posjećivao jetimima i druge podsticao na to, govorjeći: „Ja i opskrbitelj jetima smo u džennetu jedan do drugog".

Brinuo se za sve ashabe, ako bi neko od njih odsustvovao više od tri dana, raspitivao bi se za njega, pa ukoliko je putnik činio bi mu dovu, a ukoliko nije, otišao bi mu u zijaret, a ukoliko bi ga našao bolesnog, tješio bi ga blagim riječima, punim optimizma.

Volio je i cijenio prijatelje osoba koje voli pa čak i nakon njene smrti, i prema njima bi se lijepo ophodio, i često bi im poklone uručivao, kao što je to činio sa rodbinom i prijateljima njegove supruge Hatidže.

Bio je izuzetno savjestan, čovjek od riječi, obećanja bi po dogovoru ispunjavao. Jedan ashab prodao je nešto Resuljullahu s.a.v.s., i ostao mu je još nešto dužan. Dogovrili su se za vrijeme isporuke, međitim prodavac zaboravio i zakasnio par sati. Trkom je otišao tamo, i našao Resuljullaha koji čeka.

Posebno je cijenio učinjeno dobro djelo, pa makar i sićušno bilo, i na dobro je uvijek većim dobrom uzvraćao.

Poslanik s.a.v.s., je bio milostiv i prema životinjama, nije dozvoljavao da se iscrpljuju, ili pak da se nad njima tortura vrši. Jednog dana Muhammed s.a.v.s., je vidio kamilu kako plače i rekao njenom vlasniku: „Ova kamila se žali da je previše iscrpljuješ, nemoj to više činiti".

Kada bi se dvoumio između dvije stvari uvijek bi izabrao lakšu, i savjetovao je riječima: "Olakšavajte a ne otežavajte, lijepe vijesti donosite a nipošto ružne".

Nije se ljutio za nešto od dunjaluka već samo rad vjere.

Bio je hrabar, u najvećem žaru borbe svi bi utočište tražili kod Resuljullaha. Njegovim borbenim taktikama, najveći ofisiciri tokom hisotirje su se divili .

Znao je ko su munafici-dvoličnjaci, ali ipak ih nije otkrio niti kaznio. Bio je izuzetno stidljiv i ponizan.
Na kraju.. ZNAJ TE, da je ovo samo jedna kap od mora, knjiga koja govori o opisu Resuljullaha s.a.v.s., koju stavih ispred vas nebi li vas nadražio da se vratite na izvor ove kapi, da se lijepo izvorske vode napijete, i da još bolje, detaljnije, upoznate ovaj izvor tj. Resuljullaha s.a.v.s.

Lijepo je znati kada je dan njegova rođenja i taj dan obilježiti, ali ne smijemo dozvoliti da se to završi samo na tome, a sigurno se neće završiti samo na tome ukoliko se vratimo izvoru i napojimo srca ove pitke vode.

                                                                 Nihad Dervišević