Pocetna

Arhiva vijesti

Prijatelji sajta

Kontakt

ISLAMSKA ZAJEDNICA

Službenici IZ-e

Organizacija

INFO DANA

AKTUELNO

OGLASNA TABLA

RIJASET

MEŠIHAT

MEDŽLIS

MEDRESA

OBDANIŠTE

ZDRAVLJE

HUTBA: Sačuvajmo naš identitet!

14.04.2017.

Polazeći od riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s.:
„من تشبه بقوم فهو منهم“ – Ko oponaša neki narod, on je od njih! – islam je savršena vjera koja tretira sve segmente života. Islam nije samo u džamiji, u džamiji su obredi, već je islam cjelokupni ljudski život, kako privatni, tako i društveni. U našim okolnostima je posebno važno sačuvati i njegovati kulturna i nacionalna obilježja koja su svojstvena našem narodu, a samim tim i vjeri, gdje poseban akcenat stavljamo na naš maternji - bosanski jezik kao neodvojivi dio našeg bića.

 

Svjedoci smo da negatori naših prava zagarantovanih Ustavom ove države i evropskim konvencijama ponovo vrše propagandu protiv našeg maternjeg jezika i njegove upotrebe u školama i drugim javnim ustanovama. To nas ne čudi i nije ništa novo, ali praksa govori da mnogi bošnjaci roditelji i prosvjetni radnici ne samo da ne razumiju važnost ovog pitanja, nego i nesvjesno opstruišu korišćenje bosanskog jezika.

 

Kao što je poznato, nijedan narod nije istrijebljen fizičkim nasiljem, ali su mnogi nestali sa svjetske pozornice kroz razne oblike asimilacija, a jedan od najčešćih je svakako gubljenje svoga maternjeg jezika. Mi se nećemo baviti teorijskim jezičkim pitanjima, sličnostima i razlikama, ali moramo naglasiti da je bosanski jezik star koliko i naš narod o čemu govore brojni dokumenti, vjerska literatura i književna djela stara nekoliko stoljeća.

 

Jedan od najočitijih primjera, odnosno dokaza da su naši preci prije nego što im je nametnut srpski, pa srpsko-hrvatski, pa opet srpski jezik, imali svoj jezik, jeste knjiga koja je napisana u Novom Pazaru, 1329.H. odnosno 1911. godine po Isau, a.s., na izvornom bosanskom jeziku, a to je „Mevlud pejgamberski na jezik bosanski“, čiji je pisac Arif ef. Brkanić.

Ovu knjigu i danas koristimo na raznim skupovima, a naši preci su je koristili i u težim vremenima, tajno, u svojim kućama, jer ateistički sistem je gušio i uništavao naš vjerski i kulturni identitet. U tom teškom periodu mnogi roditelji današnjih učenika, kao i prosvjetni radnici su bili uskraćeni proučavanja svojih kulturnih vrijednosti i upotrebe svog maternjeg jezika. Možda je to glavni razlog njihovog pasivnog, a često i ignorantskog odnosa prema ovom pitanju.

 

Zbog toga mnogi Bošnjaci, a posebno oni koji rade u školama i mogu da utiču na realizaciju nastave na bosanskom jeziku, smatraju da je pitanje bosanskog jezika političko i da je nastalo unazad dvadesetak godina. To nije tačno, jer nepoznavanje nečega ne znači i njegovo nepostojanje. A baš na koricama ove knjige (pokazati kopiju knjige u tom momentu) stoji napisana mudra poruka: „Čovjek je neprijatelj onog što ne zna!“
Od Balkanskih ratova, koji su vođeni uglavnom protiv muslimana, konstantna je sistematska borba na zatiranju svega bošnjačkog, a posebno njihovog kulturnog nasljeđa. Dakle, proteklih sto godina, mlađi naraštaji nisu bili u situaciji da kroz obrazovanje uče da smo i mi Bošnjaci imali svoj bosanski jezik i svoje velikane u raznim vidovima pisane riječi poput: Hasana Kafije Pruščaka, Ilhamije Žepčaka, Edhema Mulabdića, Avda Međedovića, Muse Ćazima Ćatića, Nazifa Šuševića, Ćamila Sijarića i drugih.

 

Draga braćo, namjera nam je da ukažemo na važnost očuvanja našeg identiteta, bošnjačkog bića, jer nam je to vjerska obaveza. Kao što smo i spomenuli, međunarodni zakoni nam to omogućavaju, kao i pozitivni zakoni R. Srbije formalno, koje, nažalost, u praksi malo primjećujemo.

 

Svaki narod ima pravo da govori svojim jezikom, da ga nazove kako on hoće, bez nametanja bilo kome drugom, jer bi to bilo u suprotnosti s riječima Uzvišenog Allaha: „Vama vaša vjera, a meni moja vjera!“.

 

Mi ne živimo u nekoj islamskoj republici gdje nam jezik ne bi bio prioritet, pa ni nacionalna pripadnost, ali, ovdje i sada, kada je jezik sastavni dio našeg sveukupnog identiteta, moramo najozbiljnije shvatiti problem osporavanja na naš izbor imena i upotrebe jezika.

 

Ukratko, ukoliko želimo sačuvati sebe, svoje porodice, buduće generacije – svoj bošnjački identitet, sačuvajmo svoj maternji bosanski jezik!

Muftija sandžački, Hasib ef. Suljović