Pocetna

Arhiva vijesti

Prijatelji sajta

Kontakt

ISLAMSKA ZAJEDNICA

Službenici IZ-e

Organizacija

INFO DANA

AKTUELNO

OGLASNA TABLA

RIJASET

MEŠIHAT

MEDŽLIS

MEDRESA

OBDANIŠTE

ZDRAVLJE

Rastoder: Teško se Njegošem mladi mogu poduèavati boljem i humanijem svijetu

Istorièar prof. dr Šerbo Rastoder izjavio je da nema ništa protiv inicijative da dan Njegoševog roðenja bude državni praznik, ali ga njena bahatost i nepripremljenost upozoravaju da nije dobronamjerna. Kako je rekao u intervju za Portal Analitika, kao što se s guslama teško može svirati rock muzika, èini se još težim poduhvatom Njegošem poduèavati mlade boljem i humanijem svijetu. Dodaje da su Crnogorci prije 100 godina bili svjesni „znaèenja“ djelova „Gorskog vijenca“ za pripadnike „muhamedanske vjere“. „Kako objasniti da u sljedeæih sto godina ta tema ne samo da nije otvorena, veæ je svaki pokušaj detabuizacije ovoga djela i dovoðenje pod kritiku njegove etike doèekivano sa nipodaštavanjem, oholim i nadmenim odbijanjem i iskrivljavanjem suštine“, kazao je Rastoder.

 

ANALITIKA: U pozadini prièe o povlaèenju iz skupštinske procedure prijedloga da se 13. novembar, dan roðenja Petra II Petroviæa Njegoša proglasi državnim praznikom, krije se stara teza o Njegošu kao o „genocidnom piscu“. Je li za Vas kao istorièara sporna ta inicijativa i da li vidite bilo gdje u njegovom djelu - a prvenstveno njegovom istorijskom djelovanju - genocidne namjere?

RASTODER: Prvo, teza nije „stara“ jer su prve ozbiljnije kritike u tom smislu javile tek poèetkom osamdesetih godina XX vijeka. Drugo, ako nešto želite da proglasite za državni praznik, a nije vam stalo kakav odnos prema tome ima znaèajan dio državljana, onda smo mi u problemu i kao društvo i kao država. Treæe, potpuno je nebitno šta je „za mene kao istorièara sporno“ ili nije, koliko je važno povesti ozbiljnu raspravu o tome „šta je Njegoš“ u današnjem sistemu vrijednosti u crnogorskom društvu. Podsjetiæu vas da je svaka kritièki intonirana rijeè na tu temu proglašavana za jeres, jer se Njegošu ne prilazi kao stvaraocu, veæ kao božanstvu koje je sakralizovano u našim internim atavizmima. I najbitnije - onda kada crnogorska intelektualna javnost bude spremna da desakralizuje Njegoša, to æe biti jasan znak da je kulturno sazrela da primi razlièitost koja je u Njegoševom poimanju vrijednosti daleko od onoga što je savremeno poimanje kulture. Lièno, ne smatram da je Njegoš kao pjesnik problem, koliko je Njegoš sporan kao „parola“. Što neko to doživljava kao vrijednost, to je njegovo pravo, ali ako imate ambiciju da tu „vrijednost“ nametnete kao normu, bojim se da imamo ozbiljan problem. Rusi nemaju takav problem sa Puškinom, niti Njemci sa Geteom, niti znam bilo koji narod koji bi mogao imati slièan problem. Uostalom, ne znam ko se sjetio baš sada Njegoša, pored Svetog Petra (Petra I) ili knjaza Danila, pa i Nikole I kojima crnogorska državnost duguje mnogo više. U svakom sluèaju, nemam ništa protiv inicijative, ali njena bahatost I nepripremljenost me upozoravaju da nije dobronamjerna.

ANALITIKA: Zašto se danas, po Vašoj ocjeni, Njegoševo djelo uopšte dovodi u kontekst „genocidnih namjera“ i zašto je „Gorski vijenac“ toliko podložan zloupotrebama i od strane srpskih nacionalista, koji je sa njegovom slikom i stihovima išlu u rat, i sa druge strane od strane Bošnjaka koji ga jednim dijelom smatraju genocidnim piscem?

RASTODER: Vjerovatno zato što iskustvo prošloga daje osnova za tako nešto. I vjerovatno zato što se niko nije usudio da kaže da je to „istorièeskoje sobitije“ (tzv. istraga poturica) falsifikat i konstrukcija na koju je svojevremeno knjigom ukazao Vojislav P. Nikèeviæ (predgovor Ž. Andrijaševiæ) za koje ne možete reæi da su „srpski nacionalisti“. I kljuèno: ako je taèno da je „Gorski vijenac“ podložan zloupotrebama i od strene srpskih nacionalista koji je sa njegovom slikom i stihovima išlu u rat“, kako je nešto tako moguæe ako se radi o pjesniku? Znate li za slièan primjer bilo gdje u svijetu? Pa, zar samo to ne bi bilo dovoljno da se razmisli o etici Njegoševog djela?

 

ANALITIKA: Vi ste u jednom intervjuu rekli i da su Crnogorci u sve ratove išli sa Njegoševom slikom?

RASTODER: Pokušao sam da 2013, na 200-godišnjicu Njegoševog roðenja, iniciram raspravu o Njegošu i znaèenju njegovog djela i tada sam rekao sljedeæe: „Diviniziranje Njegoša traje od njegove smrti do danas, prikazivan je kao 'Bog', a njegova djela kao 'Biblija' za narod, te je svaki pokušaj kritièkog èitanja Njegoša osuðivano kao jeres, skrnavljenje i nesposobnost razumijevanja velikog pjesnika izvan vremena u kojem je živio i stvarao. Ovo je jedini sveštenik zbog kojeg su èak i komunisti znali kazniti onoga ko bi pokušao da se kritièki osvrne na njegova shvatanja (sluèaj Mubere Mujagiæ). Nesporno je da nikada nije predstavljao problem Njegoš kao pjesnik. Poput brojnih drugih velikih poeta, i on je svojim stihovima dosegao nebeske visine, a snagom poetskog izraza s pravom se popeo na prijesto uzvišenog pjesništva koje se iskazuje kao sinteza kolektivne pameti i poetskog iskaza."... „Nije problem Njegoš 'pjesnik', veæ Njegoš 'parola'. Problem je Njegoš kao 'parola', 'bilbord' sa èijom se slikom ide u 'ratnièke pohode' u posljednjih 150 godina. To bi trebalo da bude znak, a i obaveza, da se povede ozbiljna rasprava oko znaèenja njegovog djela i (zlo)upotrebe, posebno njegove etike."...

ANALITIKA: Njegoš se smatra najveæim crnogorskih piscem. Miljenko Jergoviæ je kazao da „ako Crnogorcima oduzmete Njegoša, amputirate im udove“. Imajuæi u vidu toliki znaèaj Njegoša, da li imate razumijevanja za potez Bošnjaèke stranke koja se protivi inicijativi da dan Njegoševog rodjenja bude državni praznik? Posebno jer trenutno bez njih taj zakon ne može proæi u parlamentu?

RASTODER: To što radi Bošnjaèka stranka je stvar te organizacije i za to trebate pitati njih. Niko se ne spori sa Jergoviæem ili bilo kim drugim oko Njegoša. Ako baš hoæete, onda je Ivo Andriæ u svom èuvenom predavanju na Kolarèevom univerzitetu decembra 1935. godine uzdigao više Njegoša nego svi Jergoviæi prije i poslije. Suština je u nerazumijevanju problema. Jergoviæ sigurno ne zna da je Njegoševo djelo bilo sporno za neke „obrazovane“ Crnogorce još 1913. godine. Ne vidjeti danas ono što su neki vidjeli prije 100 godina je više nego problematièno. Dakle, kada je na 100. godišnjicu Njegoševe smrti na Cetinju sveèano prikazan „Gorski vijenac“ u Kraljevskom pozorištu 3. novembra 1913. godine, prireðivaèki odbor je izvršio skraæivanja teksta za izvoðenje, s napomenom: Izostavljeno zbog naših prisutnih muhamedanaca“ (Luka Milunoviæ posjeduje originalni podložak tog teksta). Ako su Crnogorci prije 100 godina bili svjesni „znaèenja“ djelova „Gorskog vijenca“ za pripadnike „muhamedanske vjere“, kako objasniti da u sljedeæih sto godina ta tema ne samo da nije otvorena, veæ je svaki pokušaj detabuizacije ovoga djela i dovoðenje pod kritiku njegove etike doèekivano sa nipodaštavanjem, oholim i nadmenim odbijanjem i iskrivljivanjem sustine.

 

ANALITIKA: U dijelu javnosti (književnik Milorad Popoviæ) èuje se da su èelnici Bošnjaèke stranke prihvatili teze nekih islamskih mistika, poput Rusmira Mahmutæehajiæa i lokalnih vjerouèitelja, da su Njegoševi duhovni nasljednici protagonisti i ideolozi ovovremenog etnièkog èišæenja i genocida u BiH, ignorišuæi pritom èinjenicu da podlovæenska Crna Gora u Njegoševo doba, kao i u vrijeme u kojemu se odigravala takozvana istraga poturica, imala manje od sto hiljada stanovnika i da je bila okružena Otomanskom imperijom. Kako Vi u istorijskom smislu komentarišete takve teze?

RASTODER: Ako je za vas akademik Rusmir Mahmutæehajiæ islamski mistik“ kojeg stavljate u ravan „lokalnih vjerouèitelja“, onda mi oèigledno pripadamo razlièitim svjetovima. Ne samo zato što je u pitanju jedan od najveæih savremenih evropskih intelektualaca, nego zato što znam da ovaj intelektualac ne govori u „tezama“, veæ su njegovi iskazi iz njegovih knjiga prevedenih na sve svjetske jezike, dostupni svakom znatiželjnom, pa i vama. Dopuštam i moguænost podteksta ovog pitanja - da Bošnjaèka stranka treba da sluša, a ne da pita i, ne daj bože, èita, i to one najumnije? Uostalom, ova vlast i njeni mediji su uspostavili princip nekompetetnosti kao mjeru svega. Sjetite se povika na „Rjeènik CANU“. Tada to nijesu bili „lokalni vjerouèitelji“, jer je to bio diktat vlasti. Ali æu vas ipak uputiti da razmislite o sljedeæem: dakle, nužno je objasniti „etiku“ stihova u kojima je „poturica gori od Turèina“, a da se pri tome tvrdi da je „poturica“ – „Ja“ (kao bivši hrišæanin), odnosno „Mi“ (kao pripadnici nekada istog plemena). Znaèi li to da smo onda „Mi“ gori ili „bolji“ od onih koji nijesu isto što i „mi“? Odnosno, znaèi li to što smo „gori“ i od „najgorih“ samo zato što smo „plahi i lakomi“ ili smo „plahi i lakomi“ jer su nas na to natjerali oni „gori“ od nas? Zato se niko nije ni usuðivao da ozbiljno izuèi pitanja uzroka islamizacije, zadovoljavajuæi se nautemeljenim tvrdnjama da je ona bila nasilna, što su davno osporili velikani svjetske istoriografije (Brodel) koji je tu pojavu situirao u kontekst „osloboðenja“ od nameta feudalne oligarhije. Opšte mjesto o „nasilnoj islamizaciji“ ne samo što ne prati bilo kakav dokaz (provjerljiv izvor), veæ debelo „ratuje“ sa razumom. Jer, ako je islamizacija bila „nasilna“, kako objasniti da je „okupator“ mogao bez problema godišnje „nasilno poturèiti“ samo 1% stanovništva (u crnogorskom sluèaju od 100-150 ljudi godišnje), da bi u ukupnom zbiru to bio procenat izmeðu 500-600%, odnosno da bi u tom sluèaju bez problema bilo prevedeno u islam sve stanovništvo i to ne jedanput, veæ pet-šest puta. I kako to da su tu „varvarsku okupaciju“ preživjele sve „srednjovjekovne svetinje“, jezik, vjera i obièaji i to nekoliko vjekova. Zašto ne reæi da u svetoj knjizi Kuranu stoji izrièita naredba: „U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude“. Znati sve to, a ne sporiti s Njegošem i to ne reæi, ne znaèi „tumaèiti Njegoša izvan svog vremena“, nego ga (zlo)upotrebljavati u svom vremenu. A pri tome širiti parole o multikonfesionalnom i multikulturnom društvu uz stihove: „Udri za krst, za obraz junaèki/da krstimo vodom ali krvlju/da trijebimo gubu iz torine/No primajte vjeru praðedovsku, no lomite munar i džamiju/Pa badnjake srpske nalagajte/ne složi se Bajram sa Božiæem“… Da ne bi bio optužen da stihove izvlaèim iz konteksta, moram reæi da pjesnikove rijeèi nijesu nikada tumaèene u kontekstu moralnih i standardnih normi, veæ mnogo èešæe kao parole, poput: „Borbi našoj kraja biti neæe/Do istrage Turske ali naše“. A kako tek zvuèi poziv na multikonfesionalnu toleranciju i multikuklturno društvo sa stihovima: „Odža rièe na ravno Cetinje“/ „Nekršæu se gore usmrdješe“/ „Zaudara zemlja Muhamedom“. Volio bih da bar neko od „branitelja“ Njegoša proèita knjigu Katharine Mommsen „Gete i islam“ i vidi da je pjesnièka genijalnost u tome što vidi ono što drugi ne vide, i kaže ono što drugima „ne basta“.

ANALITIKA: Kažete da je „nasilno poturèeno“ oko jedan odsto stanovništva, da se nije radilo o nasilnoj islamizaciji i pozivate se na Brodela. Je li opasno èitanje istorije na tom fonu koje inklinira tome da Otomanska imperija nije okupatorska?

RASTODER: Da se razumijemo: rekao sam da je postojala takva programska namjera i da je godišnje realizovana samo sa 1% (odnosno 100-150 ljudi kada je u pitanju Crna Gora) zar se ne bi za 500-600 godina takva nakana realizovala ne jednom nego pet-šest puta? Otvorili ste jedno veliko pitanje koje u savremenoj svjetskoj nauci ima niz potpitanja. Prvo, zašto niko do danas ne objavi bar jedan istorijski izvor o „nasilnoj islamizaciji“, ne samo kada je u pitanju Crna Gora, nego i šire? Usudio bih se ponuditi i sljedeæe: tvrdim da se na svaku nedokumentovanu tvrdnju o „nasilnoj islamizaciji“ može objaviti bar dva autentièna i vjerodostojna dokumenta o nasilnoj hristinijanizaciji. Nikada nijesam napisao da „Osmanska imperija nije okupatorska“, ali sam primijetio i ono što moderna nauka u svijetu potencira. Ovo je jedini „okupator“ èijih je nekoliko vjekova okupacije preživjelo skoro svo nasljeðe, vjera i jezik autohtonog stanovništva. Zašto se onda ne kaže da su sve religije na ove prostore došle sa „okupatorom“? Ili, zašto se ne ospori tvrdnja da je za 500 dana okupacije u BiH srušeno više bogomolja nego za 500 godina Osmanske okupacije? Opasno je samo „èitanje istorije uz gusle“ i Brodel je pomenut samo u kontekstu da se shvati da se ne svira svugdje ista muzika.

 

ANALITIKA: Iako Vi sami kažete da ne želite da budete optuženi da stihove izvlaèite iz konteksta, ne èinite li upravo to - nije li, sa druge strane, Njegoš najljepše otpjevao Stambol i da li se stihovi mogu tumaèiti uopšte u današnjem vremenu, tako van cijelog konteksta?

RASTODER: Stambol je grad, mjesto susreta kontinenata i ljepote tadašnjeg svijeta. To da ga je Njegoš opjevao je taèno, ali on je u tome slièan hiljadama drugih, i tu ne vidim ništa originalno. Ovaj „argument“ je toliko izanðao, kao kada bi kao kljuèni argument neèije ljubavi prema neèemu naveli to što se neko divio neèemu èemu se divi sav svijet.

101serbo3

ANALITIKA: Citirate i stihove iz Kurana. Koliko je, sa druge strane, Kuran danas zloupotrijebljen u svijetu, pa se ne dovodi u pitanje njegova osnovna svrha i smisao? Je li Kuran za muslimane isto što i „Gorski vijenac“ za Crnogorce, kao što se može èuti?

ODGOVOR: Moram priznati da se ovakvim pitanjima samo potvrðuje moja osnovna teza o sakralizaciji Njegoševog djela, èak do neukusa. Jer dovoditi u istu ravan Kuran i „Gorski vijenac“ može samo onaj koji ne poznaje ni jedno, ni drugo. Naravno da se oni koji se pozivaju na Kuran èineæi zlo drugom, lièe na one koji s „Gorskim vijencem“ pravdaju zlo nanijeto drugome. S druge strane, Kuran je „sveta knjiga“ za više od milijardu ljudi na svijetu, a „Gorski vijenac“ bi trebalo biti književno djelo i ništa više. Ako za to nema potvrda u književnoj teoriji, onda ga je besmisleno tražiti u teologiji. Pored toga, što se mogu razumjeti (ali ne i nekritièki velièati) Njegoševi „antiturski i antislamski stavovi“, više bi se trebalo zamisliti otkuda Njegoš u partijskim, partizanskim, èetnièkim, komunistièkim, antikomunistièkim, ibeovskim i antiibeovskim, pa sve do proglasa AB revolucije. I otkuda potreba stalnog „oživljavanja“ njegovog djela, ako je ono vanvremensko, univerzalno i umjetnièko?

Radi li se o „pogrešnom“ ili „bukvalnom“ èitanju Njegoša? Da li je Njegoš politièki ideolog, èlan GO, koji je „savremen“ za (zlo)upotrebu, a mrtav za paradu? I ko radi protiv njega – oni koji ga upisuju u èlanove „svoje“ partije i u svoje ideološke istomišljenike ili oni koji misle da mu je mjesto u istoriji, a da je „savremenik“ samo onoliko koliko je njegovo djelo osposobljeno da komunicira sa savremenim pogledima na svijet? Tim prije, što je Njegoš i lektira za ðake u školi koja se gradi, bar se tako javno govori, na evropskim vrijednostima tolerantnog društva. Kao što se s guslama teško može svirati rock muzika, èini se još težim poduhvatom Njegošem poduèavati mlade, boljem i humanijem svijetu. Podsjetimo se, bahato i samodovoljno velièanje kolonijalne istorije dovelo je Britance u ozbiljne probleme i pitanje šta da rade sa predmetom koji se èini uvredljivim za dobar dio „britanskog obojenog društva“? Ali mi nijesmo Britanci, nego Balkanci i samim tim imamo manje prava na samodovoljnost i odbijanje da razgovaramo i o onome što nam se èini neupitnim. To je potrebno svima onima koji žele da zaštite Njegoša, a time i Crnu Goru od nje same.

ANALITIKA: Kakve posljedice ovakvog tumaèenja Njegoševog djela mogu biti po crnogorsko društvo?

RASTODER: Posljedice mogu biti dvojake, posebno ako se ova prièa prizemi na pitanje koje ne postoji: „za i protiv Njegoša“? U suštini, ne vidim da je bilo ko protiv Njegoša, posebno ako tome prethodi jasna vizija o tome: „kako s Njegošem“?

Želim da naglasim da nije moguæe velièinu Njegoša kao Pjesnika oskrnaviti kritièkim èitanjem njegovog djela, kao što je suludo „utjerivati“ crnogorsku državnost sakralizacijom Njegoša. Dakle, ozbiljna rasprava na ove teme pretpostavlja moguænost da i oni koji „ne vide“ ono što vi mislite da treba da vide, dobiju šansu da to kažu, a da ne budu anatemisani. To treba nama, jer Njegošu je svejedno. Razumijem zahtjev da se Njegoš razumije „u svom vremenu“, ali ne mogu prihvatiti da su vrednosni sudovi tog vremena, pa i Njegoša, shvate kao univerzalni i važeæi za sva vremena.

 

izvor: portalanalitike.me


OBDANIŠTE "NAHLA" UZ PODRŠKU H.O. "EMANET" ISPORUÈILI ROBU PRIHVATNOM CENTRU U TUTINU
Oglasavanje
 

MULTIMEDIJA
VIDEO
  
Gregorijanski kalendar
 
 
 
 
 
 
Anketa
Aktuelne vijesti
Hadis